Prije tri godine u našem vikend naselju kraj Karlovca postojalo je dvadesetak kuća i nikakav zajednički život. Susjedi su se pozdravljali preko ograde i to je bilo sve. Onda je jedan od nas, čovjek koji je nekad radio kao stolar, sagradio kabinu u dvorištu i sve se promijenilo jer su saune pokazale sposobnost okupljanja ljudi kakvu nitko nije očekivao.
Počelo je tako što je pozvao dvojicu najbližih susjeda subotom navečer. Sljedeći tjedan došli su i njihovi. Nakon dva mjeseca imali smo neslužbeni raspored jer njegova kabina prima šest ljudi, a zainteresiranih je bilo petnaest.
Rasprave su se vodile o tome kako saune treba koristiti, koliko dugo ostajati i smije li se unositi piće. Dogovorili smo pravila na jednom sastanku koji se pretvorio u roštilj i trajao do ponoći. Bio je to prvi put da smo svi zajedno sjedili za istim stolom.
Tijekom sljedeće godine još dvojica su izgradili vlastite. Sada u naselju imamo tri kabine i saune koristimo naizmjence, ovisno tko je kod kuće taj vikend. Nitko ne naplaćuje ništa, dijelimo trošak drva za loženje.
Zdravstvena korist je stvarna, barem po onome što ljudi govore. Jedan susjed s astmom kaže da mu je lakše disati zimi. Moja žena tvrdi da joj je koža bolja. Ne znam koliko je toga stvarno, a koliko sugestija, ali saune u našem naselju imaju bolji odaziv od bilo koje druge aktivnosti koju smo pokušali organizirati.
Djeca su također uključena, iako s ograničenjima. Najmlađi ostaju najviše pet minuta i uvijek uz roditelja. Naučili smo ih da saune nisu igralište i da treba poštivati pravila.
Prošlog prosinca organizirali smo zajednički doček Nove godine, prvi u povijesti naselja. Došlo je četrdeset ljudi, uključujući one koji dolaze samo ljeti. Netko je rekao da smo postali zajednica tek kad su se pojavile saune, i ne mogu reći da nije u pravu.